ŠIMUN KOŽIČIĆ: AN IMPORTANT FACTOR OF THE CROATIAN (RIJEKA’S) IDENTITIY AND THE CULTURAL AND TOURIST BRAND OF THE TOWN RIJEKA

Abstract

Šimun Kožičić, Simeone Begna (Zadar, around 1460 – 1536), a noblemen from Zadar, the Bishop of Modruš, a distinguished royal diplomat, a Latinist author, a distinguished speaker and a distinguished member of the Lateran Council, a refugee and the first known Rijeka’s printer, publisher, translator and editor of Glagolitic editions, printed with the help of master printers from Brescia (Italy) six books in the Old Church Slavonic and the Croatian (Čakavian) language, in Glagolitic script, in Rijeka in the period between 1530 and 1531. With this Kožičić made Rijeka the cultural and spiritual seat of the Croatian Glagolitic movement and early European printing. This fact calls for a more detailed evaluation of Kožičić’s work in the present time and indicates a realistic possibility for the use of his work, an important part of Rijeka’s cultural heritage, with the aim of making the present and future of Rijeka and Croatia brighter. In the paper we start from the concepts of identity, brand, application of the process of branding, but also maintenance, that is, creation of identity and brand of town. Also some strategies that, with a good knowledge of Kožičić’s persona, work and time, and specific qualities of Rijeka, could be used and applied to the domains of science, culture and tourism foremostly in the town of Rijeka, are presented. Thus we speak about and propose a realisation of a project that is primarily cultural and scientific in its nature (Kozičić’s museum – a museum of Rijeka printing house; an Institute of Early Croatian Printing, etc.), but also of economic and tourist projects (Kozičić’s printing house; “vetea et nova”, crafting of special kinds of paper, crafting of Renaissance and Baroque pottery with the symbols of Rijeka, Glagolitic script, etc., that is, crafting of appropriate souvenirs, organising a Renaissance bodega: shops and catering facilities). All this should lead to an increased use of scientific, cultural, artistic and crafts potentials of the town of Rijeka, and by placing, that is, realising these projects in Rijeka’s Old Town, that despite the devastation in the mid 20th century still has the feel of centuries long gone by, a new spirit would be infused into these neglected ambiences. In addition this would lead to creating new job openings. As a result Rijeka would have a better, more versatile, primarily refined and recognisable cultural and tourist offer.

Šimun Kožičić, u latinskim tekstovima i ispravama Simeone Begna (Zadar, oko 1460. – 1536.), zadarski patricij, modruški biskup, ugledni kraljevski diplomat, pisac-latinist, vrstan govornik i uvaženi sudionik Lateranskoga koncila, prognananik i prvi poznati riječki tiskar, nakladnik, prevoditelj, priređivač glagoljskih izdanja, tiskao je u Rijeci od 1530. do 1531. godine uz pomoć majstora tiskara (štampaduri) iz Brescie (Italija) šest knjiga na crkvenoslavenskome i hrvatskome (čakavskome) jeziku, glagoljskim pismenima. Time je Kožičić učinio grad Rijeku hrvatskom kulturnom i duhovnom metropolom hrvatskoga glagoljaštva i europskoga ranoga tiskarstva. Ta činjenica upućuje na potrebu boljega vrednovanja Kožičićeve ličnosti u današnjem vremenu i na realnu mogućnost korištenja Kožičićeva djela, značajnoga dijela riječke kulturne baštine u cilju ostvarenja sretnije sadašnjosti i budućnosti grada Rijeke i Hrvatske. U ovome radu se polazeći od pojma branda, primjenom procesa brandiranja, ali i održavanja, odnosno stvaranja identiteta i branda grada navode neke od mogućnosti koje se uz dobro poznavanje Kožičićeve ličnosti, djela i vremena, te posebnosti grada Rijeke mogu upotrijebiti, koristiti na području znanosti, kulture, turizma, prvenstveno u gradu Rijeci. Stoga se ovdje govori i predlaže pokretanje i realizacija projekata izrazito kulturnoga i znanstvenoga karaktera (Kožičićev muzej – muzej riječkoga tiskarstva; Institut ranoga hrvatskoga tiskarstva i slično), ali i projekata koji imaju gospodarski, turistički karakter (Kožičićeva tiskara; „vetea et nova“, ručna proizvodnja specijalnih papira, izrada renesansne i barokne grnčarije s motivima grada Rijeke, glagoljice i sl., odnosno izrada odgovarajućih suvenira, organiziranje renesansne bodege: trgovine i ugostiteljskih sadržaja. Sve to bi trebalo dovesti do većega korištenja znanstvenih, kulturnih, umjetničkih i zanatskih potencijala grada Rijeke, a smještajem, odnosno realizacijom tih projekata u riječki Stari grad, koji usprkos rušenjima polovicom XX. stoljeća još uvijek u nekim svojim dijelićima odiše originalnim dahom prošlih stoljeća, udahnula bi se duša danas zapuštenim ambijentima, te ostvarila nova radna mjesta. Rijeka bi dobila raznovrsniju i kvalitetniju, nadasve profinjeniju i europski prepoznatljivu kulturnu i turističku ponudu, a Šimun Kožičić, koji je realna spona ne samo hrvatskih krajeva u kojima je živio i djelovao: od juga (Zadar, Ugljan) do sjevera (Modruš, Rijeka) hrvatske jadranske obale, već je aktivni ambasador Rijeke i Hrvatske u europskim i svjetskim okvirima. Ostvarenjem i dijela predloženih projekata kao i onima koje će drugi nadahnuti Kožičićevim djelom i vremenom stvoriti, bi postao – a to i jest – bitan, nezaobilazan čimbenik sveukupnosti identiteta i branda grada Rijeke, posebno na području kulture i kulturnoga turizma.