Jasna slika o sebi kao preduvjet poziva Analiza nekih tekstova Životopisa sv. Franje Asiškoga

Abstract

Analizirajući neke epizode iz života Franje Asiškog, autor u članku pokazuje kako jasna slika o sebi predstavlja preduvjet poziva. U prvom dijelu rada iznose se temeljni elementi koji su za Franju bili izvor psihološke zrelosti i donošenja slobodne odluke (bolest, osluškivanje, iskrenost, odnos s Bogom). U drugom dijelu rada, kako bi olakšao tijek analize, autor se služi nekim tekstovima odgojnih znanosti, pogotovo onima koji spadaju u psihologiju ličnosti. Time se ne želi umanjiti vrijednost božanskog poziva ili teološke formacije u strukturi poziva, nego se nastoji razumjeti kako poziv odgovara na zakone ljudske slobode, rasta, odgoja, te razvija dinamiku ljudske intime u kojoj se mogu probuditi one sposobnosti osobe koje će djelovati na rast osobne religiozne svijesti, slobode i odgovornosti.

Analysing some episodes from the life of St. Francis of Assisi, the author of the article shows that a clear picture of oneself is a precondition for vocation. In the first part the basic elements that were the spring of mental maturity and of making free decision for Francis (illness, attentive listening, sincerity, relation to God) are put forward. In the second part, to make the development of the analysis easier, the author uses some texts from educational sciences, especially from those that belong to the psychology of person. This does not mean that the idea is to diminish the value of divine vocation or theological formation in the structure of the vocation, but to understand how vocation responds to the laws of human freedom, growth and upbringing and develops the dynamics of human innermost feelings in which such personal abilities may be awakened that will influence on the growth of one’s religious awareness, freedom and responsibility.