Pravednost rukovoditelja i psihološko osnaživanje zaposlenih

Abstract

Cilj ovoga rada bio je provjeriti odnos percepcije pravednosti rukovoditelja i psihološke osnaženosti zaposlenih. Preciznije, nastojalo se provjeriti faktorsku strukturu Upitnika psihološke osnaženosti i utvrditi doprinos pojedinih dimenzija (distributivne, proceduralne i interakcijske) pravednosti rukovoditelja objašnjenju psihološke osnaženosti zaposlenih. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 673 sudionika zaposlenih u 32 hijerarhijski strukturirane organizacije različitih djelatnosti. Konfirmatornom faktorskom analizom potvrđen je pretpostavljeni četvero-faktorski model psihološke osnaženosti (značaj, kompetentnost, utjecaj i autonomija). Rezultati linearnih regresijskih analiza sugeriraju da je interakcijska pravednost najznačajniji pozitivan prediktor ukupne psihološke osnaženosti, kao i svih njezinih dimenzija. Distributivna pravednost pokazala se značajnim pozitivnim prediktorom dimenzije utjecaja i značajnim negativnim prediktorom dimenzije kompetentnosti. Proceduralna pravednost nije se pokazala značajnim prediktorom niti jedne dimenzije psihološke osnaženosti.

The aim of this study was to examine the relationship between supervisory justice and employees psychological empowerment. Specifically, it attempts to verify the factorial structure of Psychological empowerment questionnaire and to determine the contribution of specific dimensions (distributive, procedural and interactional) of the supervisory justice to the explanation of employees psychological empowerment. The study was conducted on a convenient sample of 673 participants employed in 32 hierarchically structured organizations that represent a variety of different industries. The results of confirmatory factor analysis confirmed the assumed four-factor model of psychological empowerment (meaning, competence, impact and self-determination). Results of the linear regression analyzes indicate that the interactional justice is the most significant positive predictor of overall psychological empowerment, as well of its dimensions. Distributive justice has shown to be significant positive predictor of influence and significant negative predictor of competence. Procedural justice is not a significant predictor of any dimension of psychological empowerment.