Feminizam i demokracija: Stoje li žene iza ženskih predstavnica?

Abstract

Ovaj članak proučava zahtjeve za rodnim paritetom u političkom predstavljanju te načine na koji oni odgovaraju na česte optužbe za esencijalizam koji je implicitan takvim zahtjevima. Prvi dio dotiče se argumenata koji su pokušali izbjeći evociranje razlike muškaraca i žena jednostavnim apeliranjem na pravdu među spolovima. Tvrdi se kako su ti argumenti, osim što nisu uspjeli ostati u okvirima univerzalističkog diskursa, također propustili odgovoriti na normativne zahtjeve demokratskog procesa. Drugi dio istražuje načine na koje su različiti normativni modeli demokracije – liberalni, republikanski i deliberativni – formulirali argumente za rodni paritet te na koji način su oni povezani s pitanjem ženske različitosti. Premda argumenti temeljeni na svakom od triju modela polaze od razlike muškaraca i žena, pokazali su se, do neke mjere, uspješni u izbjegavanju zamke esencijalizma.

The article examines demands for gender parity in political representation and the ways in which they respond to the frequent charges of essentialism implicit to such demands. The first part addresses arguments that have tried to avoid evoking the difference between men and women by simply appealing to justice between sexes. It will be argued that, besides the inability to stay within universalistic discourse, they have failed to account for the normative expectations of democratic process as well. The second part explores the ways in which different normative models of democracy – liberal, republican and deliberative – have shaped the arguments for gender parity and how these relate to the issue of women’s difference. Although arguments made on the premises of each model assume the difference between men and women, they have, to the various degree, proven to be successful in avoiding the trap of essentialism.