NEW TESTAMENT THEMES IN THE CATECHETICAL SERMONS OF THE BLESSED ALOJZIJE STEPINAC

Abstract

Proučavanje okružnica, propovijedi i prigodnih nagovora bl. Alojzija Stepinca omogućuje nam uvid u njegovu pastirsku skrb za kršćanski odgoj povjerenih mu vjernika i način da ih učvrsti u istinama vjere. Na temelju njegove baštine možemo s pravom zaključiti kako je snažan bio njegov katehetski impuls i uvjeriti se u njegova nastojanja da Crkva ima dovoljan broj kvalitetnih kateheta i vjeroučitelja. U tu svrhu sastavio je Katehetske propovijedi čiji je novozavjetni dio obrađen u ovome članku. U prvom dijelu članka predočene su nadbiskupove smjernice vjeroučiteljima i roditeljima za vjerski odgoj djece u obitelji i u školi, njegova skrb za vjeronaučne priručnike, a potom u drugom dijelu članka ukratko su prikazani sadržaj i poruka novozavjetnih tema u Katehetskim propovijedima. U njima je on progovorio o Bogu Ocu koji u punini vremena šalje svoga Sina da otkupi grješno čovječanstvo, o Kristu Otkupitelju čovjeka, njegovu utjelovljenju, pripravi za javno djelovanje, o njegovu navještaju evanđeoskog zakona ljubavi i o pozivu čovjeku na obraćenje. Dramu Kristove muke, smrti i uskrsnuća koja je dovela do plodova otkupljenja nadbiskup tumači jednostavnim i svakom vjerniku razumljivim govorom. Nakon kateheza o Kristu i njegovu otkupiteljskom djelu govori o Bogu Duhu Svetome koji daje spoznati plodove otkupljenja, štoviše, on ih oživljuje u slavljenju sakramenata. Potom, u svjetlu Kristova uskrsnuća, tumači njegovu vlast nad prirodom, životom i smrću. Nije propustio progovoriti o Crkvi koju je Krist ustanovio s nakanom da uprisutnjuje djelo spasenja i njenu vidljivu strukturu povezanu milošću i službama koje omogućuju ljudima prispjeti k slavi neba. Naposljetku, potanko je obradio pripremu slavljenja pojedinih sakramenata i potrebu iskazivanja zahvalnosti Bogu za njih te potrebu vjere u uskrsnuće tijela i vječni život. U načinu prenošenja kršćanskoga nauka nadbiskup je u ljudima budio kršćansku nadu i vedrinu koja proizlazi iz njegova jedinstva s Bogom i njegovom Crkvom, osobito u vremenu progona. Shvaćajući pogubnost komunističke ideologije koja je htjela iskorijeniti vjeru, prikazujući je kao »opijum naroda«, pojačano je poticao roditelje na obvezu kršćanskog odgoja djece, osobito u školi, a svećenike upozoravao da ni zbog kakvih razloga ne posustanu u naviještanju i prenošenju vjerskih istina.

Summary

The study of the encyclical letters, sermons and occasional speeches of the blessed Alojzije Stepinac permits an insider’s view into his pastoral care for the Christian education as well into his way of affirming the faithful in faith. His catechetical impulse was really strong, as well as his efforts in providing a sufficient number of catechists and teachers of religion. Therefore, he compiled the Catechetical sermons, whose New Testament section is presented in this article. In the first part of the article, we present the archbishops directives for the catechists and parents, regarding the religious education in school and in the family. We evidence also his care for the provision of adequate reference books. The second part of the article deals with the content and the message of the New Testament themes in his Catechetical sermons. He developed the themes of God the Father who in the fullness of time sends his Son to redeem the sinful humanity; Christ the Redeemer of man, incarnation, preparation for the public activity, annunciation of the Gospel’s law of love and invitation to conversion. The drama of the passion, death and resurrection of Christ that opened the way for the fruits of redemption, is explained in plain words, intelligible for every faithful. Accordingly, he develops the theme of God the Holy Spirit, who bestows the comprehension of the fruits of the redemption, and revives them in the celebration of the sacraments. In the light of the Resurrection, he interprets His dominion over nature, life and death. Stepinac did not fail to mention the Church, as founded by Christ for the enactment of the salvation, its visible structure bound by grace and ministries that allow the approach to the Heavenly glory. Finally, he explains in detail the preparation for the celebration of particular sacraments, and the need of thankfulness as well as the importance of belief in the resurrection of the body and the eternal life. He spread the Christian doctrine, and awakened Christian hope and joy, inspired by his unity with God and his Church, particularly in times of persecution. He understood the danger of the communist ideology, since it aimed to uproot the faith, presenting it as the ‘opium for the people’, therefore, he stressed the need for a Christian education in the family, especially in the school, and warned the priests not to desist in the annunciation and spread of faith.