RIJEČ "VINOGRADAR" KAO PRIMJER ZA PROUČAVANJE ODNOSA IZMEĐU JUŽNIH I ISTOČNOSLAVENSKIH JEZIKA
Author(s)
Bockholt, VolkerKeywords
povijest riječi vinogradar; povijest redakcija crkvenoslavenskoga jezika; povijest hrvatskoga jezika; povijest srpskoga jezika; utjecaj ruskoga jezika na hrvatski; utjecaj ruskoga jezika na srpskiHistory of vinogradar; History of recensions of Church Slavonic; History of Croatian Language; History of Serbian Language; Influence of Russian on Croatian Language; Influence of Russian on Serbian Language
Full record
Show full item recordAbstract
U srednjovjekovnim jezičnim kontaktima južni su Slaveni davatelji, a istočni su Slaveni prirnatelji. Neki posebni primjeri (osobito Marijinsko evanđelje) vrijedni su daljnjih istraživanja. U novije doba utjecaji su obratni. Tradicija riječi 'vinogradar' pokazuje da treba imati na umu unutrašnji razvitak istočnoslavenskih jezika, u okviru kojeg moskovski ruski jezik posuđuje riječi iz ukrajinskog jezika (takozvani treći južnoslavenski utjecaj na velikoruski jezik). Obrađuje se proces posuđivanja riječi iz istočnoslavenskih jezika u hrvatski prema kriteriju kulturnopolitičkih veza, koje se razlikuju od onih u Srbiji. Za riječ 'vinogradar' pokazuje se da je razvitak u Srbiji isprekidan i da se riječ preuzima iz Rusije. Za katoličku sredinu 'vinogradar' pokazuje da mogu postojati razvojne tradicije bez utjecaja iz pravoslavne sredine do kraja 18. stoljeća. Mogući izvori za riječi u Hrvatskoj jesu, osim Slovenije, Crna Gora sa svojim kontaktima s Dubrovnikom i ukrajinizirani liturgijski tekstovi glagoljaša. To znači da mogu postojati isprekidane strukture u tradiciji riječi i u povijesti hrvatskoga jezika. Identičan rezultat razvitka u Hrvatskoj i u Srbiji nije obavezno posljedica direktnoga posuđivanja. Riječ 'vinogradar' dospjela je u slovenski i hrvatskokajkavski jezik putern slovensko-germanskih kontakata, pa je odande proslijeđena dalje u Bugarsku i Srbiju kroz crkvenoslavenske rukopise. Iz Bugarske i Srbije mogla je vrlo rano biti preuzeta u istočnoslavenski jezični prostor.In mittelalterlichen Kontaktsituationen sind die Südslaven Geber, die Ostslaven Empfänger. Einige besondere Beispiele (vor allem der Codex Marianus) verdienen weitere Forschungsarbeit. In der Neuzeit kehren sich die Verhältnisse um. Die Geschichte des Wortes 'vinogradar' zeigt, daß man zunächst die Binnenentwicklung der ostslavischen Schriftsprachen berücksichtigen muß, im Rahmen derer die russische Sprache im Moskauer Staat im 17. Jahrhundert aus der ukrainischen Sprache Wörter entlehnt (so genannter 3. südslavischer Einfluß). Das Problem von Entlehnungsprozessen aus den ostslavischen Sprachen nach Kroatien wird unter dem Gesichtspunkt seiner kulturpolitischen Voraussetzungen behandelt. Diese unterscheiden sich von den Gegebenheiten in Serbien. Der konkrete Fall des 'vinogradar' zeigt, daß für Serbien eine diskontinuierliche Entwicklung mit einer Rückentlehnung des Wortes aus Rußland vorliegt. Für den katholischen Raum ergibt sich für das Beispiel 'vinogradar', daß die Entwicklung bis zum Ende des 18. Jahrhunderts völlig ohne Beeinflussung aus dem orthodoxen Kulturkreis verlaufen sein kann. Potentielle Einfallstore nach Kroatien sind neben Slovenien das Montenegro mit seinen Kontakten zu Dubrovnik und vor allem die ukrainisierten liturgischen Texte der Glagoliten. D.h. daβ auch die kroatische Sprache potentiell diskontinuierliche Entwicklungen durchlaufen kann. Identische Resultate der kroatischen und serbischen Entwicklungen müssen nicht unbedingt auf eine unmittelbare Kontaktsituation zurückgehen. Der vinogradar ist im slavisch-germanischen Kontaktbereich in das Slovenische gelangt und von dort über kirchenslavische Handschriften nach Bulgarien und Serbien vermittelt worden. Aus Bulgarien oder Serbien kann das Wort sehr früh in den ostslavischen Raum weitervermittelt worden sein.
Date
2003-06-23Type
textIdentifier
oai:hrcak.srce.hr:165427http://hrcak.srce.hr/165427
http://hrcak.srce.hr/file/244092
Copyright/License
info:eu-repo/semantics/openAccessCollections
Related items
Showing items related by title, author, creator and subject.
-
Utjecaj glazbene naobrazbe na izgovor francuskog jezika hrvatskih studenata preddiplomskog studija francuskog jezika i književnostiDespot, Ana (2018)Dans ce mémoire de maîtrise, nous avons analysé la prononciation de la langue française chez les apprenants croatophones. La question qui se pose est de savoir si une formation musicale peut influencer et améliorer la prononciation du français chez les étudiants croatophones qui ont une expérience de la pratique musicale. Dans le cadre théorique de ce mémoire, nous avons présenté les systèmes phonologiques du croate, la langue maternelle, et du français, la langue étrangère des participants. Nous avons observé et comparé les différences entre les deux systèmes en présentant leurs phonèmes, vocaliques et consonantiques, et leurs prosodies, à savoir les éléments supra-segmentaux. A partir de ces comparaisons, nous avons analysé les causes de l'interférence entre ces deux langues et ensuite, nous avons essayé de prévoir des erreurs possibles que les étudiants qui ont participé dans cette recherche pourraient faire. Enfin, nous avons dit quelques mots sur la musique et sa relation avec la didactique et la langue. Dans le cadre pratique, nous avons analysé la prononciation du français, en se focalisant sur la lecture de trois textes donnés aux deux groupes d'étudiants croatophones de la Faculté des Sciences Humaines et Sociales de l'Université de Zagreb. Le premier groupe comporte les étudiants avec une formation musicale et le second groupe comporte les étudiants sans formation musicale, pour voir si la musique a un rôle pertinent dans la prononciation d'une langue mélodieuse comme le français.
-
Tipovi slavenskih standardnih jezika - korpusno-lingvistička usporedba standardnojezičnih obilježja hrvatskoga i ruskoga jezikaBarkijević, Ivana; Mueller, Daniel (Crotian Philological Society, 2011-12-28)Članak donosi rezultate korpusno-lingvističkoga poredbenoga istraživanja tipova slavenskih standardnih jezika. Nakon uspostavljanja inventara jezičnih obilježja prikladnih za poredbenu analizu raščlanjuje se težnja internacionalizaciji na primjeru ruskoga i hrvatskoga jezika. Uzimajući u obzir razliku između jezičnih stručnjaka koji su tvorci jezične politike i korisnika, analiza čestotnosti odabranih primjera pokazala je sličnosti i razlike između tih dviju skupina kada je u pitanju sklonost internacionalizaciji, na temelju čega su izvedeni zaključci o ruskome i hrvatskome kao tipovima standardnih jezika.
-
MOTIVACIJSKA UVJERENJA U UČENJU MATERINSKOGA JEZIKA I STRANIH JEZIKAROVAN, Daria; JELIĆ, Andrea-Beata (Institute of Social Sciences IVO PILAR, 2010-10-31)Cilj ovog istraživanja bio je ispitati motivacijska uvjerenja vezana uz učenje materinskoga jezika (hrvatski), prvoga stranog (engleski) te drugoga stranog jezika (francuski). Pritom smo htjeli utvrditi razlikuje li se razina motivacijskih uvjerenja u ovim predmetima te u kolikoj su mjeri motivacijska uvjerenja povezana s uspjehom u pojedinim predmetima. U istraživanju je sudjelovalo 98 gimnazijalaca; oni su ispunjavali upitnik koji se sastojao od skala kojima su ispitivani samodjelotvornost, percepcija vrijednosti te ciljevi dostignuća, a prikupljene su i njihove ocjene. Rezultati istraživanja pokazuju da među pojedinim predmetima postoje značajne razlike za procjenu korisnosti i samodjelotvornosti, kao i za cilj ovladavanja izbjegavanjem. Najnepovoljniji sklop motivacijskih uvjerenja vezuje se uz francuski, a najpovoljniji uz engleski jezik. Obrasci povezanosti motivacijskih uvjerenja s uspjehom vrlo su slični za sve proučavane jezike, pri čemu se kao ključni prediktor uspjeha pokazala procjena samodjelotvornosti. Dobiveni rezultati mogu biti vrlo korisni za planiranje poučavanja, koje pozitivno pridonosi učeničkoj motivaciji za učenje jezika.