Ontologija stida u Izgubljenom raju Johna Miltona

Abstract

Autor u članku istražuje mogućnost zasnivanja ontologije stida u spjevu “Izgubljeni raj ” Johna Miltona. Pritom prepoznaje dva moguća hermeneutička pristupa spjevu, teodicejski i etički, te ukazuje na razloge zbog kojih se ontologija stida može zasnovati u okrilju Miltonova etičkog diskursa. Analiza ključnih elemenata ontologije stida pritom ukazuje na Miltonovo stajalište prema kojemu je stid tek sekundarno povezan s nagošću i žudnjom Adama i Eve nakon pada U kulminacijskoj točki ontologije stida u “Izgubljenom raju” stid je prije svega posljedica prekidanja odnosa, osamljenja i iščeznuća ljubavi, a ne novospoznatog stanja nagosti tjela. Kao i stid u Ed,enu, tako i postiđenost nakon izgona također ima svoju ontologju. Na tom tragu autor ukazuje da se pojam izgona i “razbaštinjenosti” ne treba razumijevati tek kao lišenost u smislu mjesta, već da su u te pojmove utkane i bitne odrednice post-edenske egzistencjalne situacije ljudskog bića u ontološkom smislu.

The author explores the possibility of establishing the ontology of shame in the epic poem “Paradise lost” by John Milton. In this sense, the author identifies two possible approaches to the text: the- odicean and ethical, and points at the reasons for establishing the ontology of shame in the framework of Milton’s ethical discourse. The analysis of the key elements of the ontology of shame reveals Milton’s view that shame is only in the second instance linked with nudity and lust of Adam and Eve after the fall. It is above all the con-sequence of the interrupted relationship, loneliness and disappea-rance of love, and not of the newly realized state of physical nudity. Just like the shame in the Garden of Eden, so does the ashamed- ness after the expulsion, have its ontology. Following this trail of thought, the author shows that the notion of expulsion and “disin-heriting” should not be understood as the deprivation in the sense of a place, but that these notions integrate the important determinants of the post-Eden existential situation of a human being in the ontological sense.