PRAVO JEHOVINIH SVJEDOKA NA OSTVARIVANJE KIRURŠKE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE U REPUBLICI HRVATSKOJ – PREMA VRIJEDEĆIM ZAKONIMA (DE LEGE LATA)
Keywords
Jehovini svjedoci; Transfuzija krvi – etika, zakonodavstvo; Odbijanje liječenja – etika, zakonodavstvo; Krvarenje – prevencija; Kirurški zahvati – zakonodavstvo; Prava pacijenata – etika, zakonodavstvo; Osobna autonomija; Informirani pristanak – zakonodavstvo; Liječnici – etika, psihologija, zakonodavstvo; Savjest; Nesavjesno liječenje – zakonodavstvo; Religija i medicina; Hrvatska; Europska unijaJehovah’s witnesses; Blood transfusion – ethics, legislation and jurisprudence; Treatment refusal – ethics, legislation and jurisprudence; Hemorrhage – prevention and control; Surgical procedures, operative – legislation and jurisprudence; Patient rights – ethics, legislation and jurisprudence; Personal autonomy; Informed consent – legislation and jurisprudence; Physicians – ethics, legislation and jurisprudence, psychology; Conscience; Malpractice – legislation and jurisprudence; Religion and medicine; Croatia; European Union
Full record
Show full item recordAbstract
Prava Jehovinih svjedoka (JS) na zdravstvenu zaštitu u Republici Hrvatskoj (RH) moraju biti jednaka kao za ostalu populaciju. Odbijanje transfuzije krvi (TK) koje nalaže religijski svjetonazor JS-a prepreka je ostvarivanju pojedinih rizičnih oblika liječenja u RH. Krvarenje kao komplikacija nekih oblika liječenja može ugroziti život bolesnika. Izbjegavanje TK postupcima pripreme može u određenom opsegu u pojedinačnim slučajevima spriječiti posljedice, no „zamjenska krv“, zvana tako u laičkim medijima, zapravo ne postoji. U RH je zakonom zajamčeno postupanje u skladu s bolesnikovim pristankom ili odbijanjem određenih postupaka liječenja. U svakome pojedinačnom slučaju potrebno je procijeniti rizik od krvarenja te, ako on nije izrazit, omogućiti bolesniku takvo liječenje. Ako liječnik ili zdravstvena ustanova ne mogu prihvatiti ni manji rizik, potrebno je uputiti bolesnika liječniku ili ustanovi koja može provesti takvo liječenje. Pristanak bolesnika na postupak liječenja bez pristanka na TK ne obvezuje liječnika na sudjelovanje u takvom zahvatu samo kada postoji velik rizik od krvarenja, a bolesnik odbija TK. Zakon o zdravstvenoj zaštiti pacijenata u RH obvezuje liječnika na spašavanje života pa je TK u životno ugroženog bolesnika koji krvari ili je iskrvario u takvoj situaciji jedina opcija, što može dovesti do liječenja protivno volji pacijenta. S obzirom na legislativnu nedorečenost i proturječnost te na obvezu RH prema poštovanju prava Europske unije odnosno slijeđenja Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava (EKZLJP), u slučaju, premda etički opravdanog i obveznog TK protiv bolesnikova pristanka u slučaju spašavanja života, možemo i moramo računati da takvim postupanjem EKZLJP može biti povrijeđen.Jehovah’s Witnesses’ (JW) rights must be the same as for the rest of the citizens. Blood transfusion (BT) refusal, as ordered by JW’s religion presents an obstacle for accomplishment some risky treatment modalities. Bleeding that could complicate some medical procedures could jeopardize patient’s life. Avoiding BT by preceeding procedures could prevent consequences to certain extent, but there is not substitute for blood as such, as it is common met in lay media. The Law in Croatia guarantees that a treatment must be in accordance with patient’s approval or refusal of specific medical procedure. In every particular case there is a need for assessment of the bleeding risk, and if the risk is not significant, the treatment should be performed. If the physician or the institution were not able to accept even that lower risk, the patient should be redirected and offered the treatment by another physician or institution, capable for such treatment modality. Patient’s consent for that treatment without consent to BT does not oblige physician to participate in the treatment only if there is a substantial risk for bleeding. On the other hand, Act on Medical Practice in the Republic of Croatia prescribes that saving life is mandatory for a physician, rendering BT in a patient with major bleeding the sole option. Having in mind that the relevant Law is not complete and that the regulations are contradictory, and that the Republic of Croatia must accept the European Union legislation and is bound by Europaen Convention on Human Rights, in the case of giving BT against a patient’s will physicians must count on being considered as violating the Convention.
Date
2017-05-08Type
textIdentifier
oai:hrcak.srce.hr:184349http://hrcak.srce.hr/184349
http://hrcak.srce.hr/file/271846
Copyright/License
info:eu-repo/semantics/openAccessCollections
Related items
Showing items related by title, author, creator and subject.
-
ETIKA U TRANSPLANTACIJI SOLIDNIH ORGANAZibar, Lada; IŽAKOVIĆ, IVA; KUHARIĆ, MARIN (Croatian medical association, 2018-06-29)Transplantacijska etika (TE) određena je brojnim povijesnim, filozofskim, znanstvenim, medicinskim, pravnim, sociološkim i ekonomskim čimbenicima. Nacionalne posebnosti Republike Hrvatske (RH) u ovom se području temelje na zavidnom uspjehu u transplantaciji (TX) solidnih organa i uređenoj relevantnoj legislativi koja pogoduje ovom uspjehu. Tako problemi nedostatka organa za TX, doniranja, dodjele i pravedne raspodjele nisu važne teme TE-a u RH, ali globalno ostaju vodeća etička područja u TX-u. U RH je na snazi uzorit Zakon o presumptivnom pristanku na doniranje organa nakon smrti (tzv. zakon opt-out, jer se izjašnjavanje traži za „biti izvan – out” mogućih darovatelja). Nepoznavanje zakona opt-out o doniranju organa nakon moždane smrti, vrijedećega u RH, neusklađenost s običajima i odredbom Kodeksa medicinske etike i deontologije o traženju suglasnosti obitelji za doniranje organa nakon moždane smrti te nedovoljno regrutiranje kandidata za TX u nas se nameću kao sporne etičke teme. Budućnost predviđa mogućnost TX-a organom nehumanog podrijetla kao što je onaj uzgojen u svinjskom organizmu, što otvara nova etička područja i za RH i za ostatak svijeta.
-
Mogući darovatelji bubrega nakon cirkulacijske smrti u Kliničkome bolničkom centru OsijekHrkač, Helena; Milić, Jakov; Zibar, Lada (Scientific Unit for Clinical and Medical Research, Osijek University Hospital, 2016)Uvod: U Republici Hrvatskoj zakon ne predviđa darovanje organa nakon cirkulacijske smrti iako je ono često u pojedinim drugim državama. Cilj: utvrditi koliko je mogućih darovatelja bubrega nakon cirkulacijske smrti bilo u jednogodišnjem razdoblju (2012.) u Kliničkome bolničkom centru Osijek (KBCO). Nacrt istraživanja: presječno istraživanje. Ispitanici i postupci: ispitanici su bili preminule osobe (N=1652) primljene na Zavod za patologiju KBCO tijekom 2012. Procjenjivalo se zadovoljavaju li Maastrichtske kriterije za darovanje organa nakon cirkulacijske smrti. Podaci su preuzeti iz medicinske dokumentacije i statistički obrađeni u SPSS-u. Rezultati: Maastrichtske kriterije zadovoljilo je 215 ispitanika (13 %), 53 od tih ispitanika isključeno je zbog kontraindikacija za transplantaciju (TX), te je konačan broj mogućih darovatelja bio 162 (10 %). Medijan dobi bio je 72 godine (42-91), a 83 od 162 (51 %) bilo je muškoga spola. Najčešći su uzroci smrti srčanožilne bolesti (78 %), a najviše mogućih darovatelja nakon cirkulacijske smrti preminulo je na Klinici za internu medicinu (42 %). Najčešće zadovoljeni Maastrichtski kriterij je bio drugi (88 %, neuspješna reanimacija). Nije utvrđena statistički značajna udruženost pojedinih Maastrichtskih kriterija sa spolom niti s dobi. U značajno ranijoj životnoj dobi preminuli su muški ispitanici. Zaključak: broj mogućih darovatelja bubrega nakon cirkulacijske smrti tijekom godine dana u KBCO bio je 162. Mogućnost darovanja nakon cirkulacijske smrti mogla bi povećati broj mogućih darovatelja bubrežnih presadaka i još više poboljšati uspjeh TX u Republici Hrvatskoj. Na razini KBCO može se reći da bi se broj TX s mogućim darovateljima mogao povećati i do 27 puta (otprilike je aktualno 12 TX godišnje, uz mogućnost po dvije bubrežne TX od jednoga darovatelja), premda bi vjerojatno manje tih darovatelja bilo i ostvareno, s obzirom na njihovu stariju životnu dob te moguće protivljenje obitelji darovanju organa.
-
Kliničke etičke dvojbe u teoriji i praksiJosipović-Jelić, Željka; Šoljan, Ivana (Sestre Milosrdnice University hospital and Institute of Clinical Medical Research, 2007-12-03)Uza svakodnevne probleme s kojima se suočava radeći u sustavu zdravstva, liječnik si često postavlja pitanje je li bolesniku tijekom liječenja i rehabilitacije omogućio sva prava koja mu pripadaju. Tako se i neurolog često preispituje je li u svom radu ispravno odlučio o propisanoj terapiji i rehabilitaciji. Medicinska etika se temelji na Hipokratovoj zakletvi - izvorišnoj točki svih medicinskih kodeksa - koja podrazumijeva da je časna dužnost svakog liječnika posvetiti svoju životnu orijentiranost i struku zdravlju čovjeka. U kliničkoj praksi liječnik se pridržava svoje savjesti koja je oblikovana odgojem, naobrazbom i profesionalnim razvojem. Posao liječnika ne podrazumijeva samo profesionalno obavljanje posla, nego je to poziv sa čvrstom moralnom osnovom koji poštuje sva ljudska prava i moralno dostojanstvo bolesnika.